- Biljke treba redovito i pažljivo pregledavati. - Pridržavati se uputa prizvođača zaštitnih sredstava. - Prskanje lišća i krošnje drveta vršiti sa što finijim mlazom. - Prskati sa zaštitnim sredstvima sve biljke. - Upotreba zdrave, nezaražene zemlje. - Postaviti biljke na dobro osvijetljeno, zračno mjesto. - Upotreba čiste vode. - Uništavanje svih biljnih ostataka (lišća, grana i ostaloga). - Obratiti pozornost kod kupovine biljkaka. - Obratiti pozornost na prihranu biljaka. - Biljke ne zalijevati preobilno i nedopustiti da se isuše.

Mravi	Uglavnom se javljaju u toplije doba godine. Sami po sebi nisu toliko štetni za biljke, ali su znak uzbune da su se na biljci najvjerojatnije pojavile lisne uši, štitaste uši ili bijele mušice, jer se mravi hrane sa njihovim izmetinama (medna rosa). Mravi također i rasprostranjuju ove štetnike.
Debeloglava pipa	Otprilike je 10 mm duga, širok crni kukac koji noću čini štetu na nadzemnim dijelovima biljaka. Mjesta njenog ugriza na lišću izgledaju poput uvala. Ličinke su opasnije od odraslog kukca. Ličinke su bijele sa smeđom glavom, otprilike 12 mm duge i žive u tlu. Jedu mlado korijenje, nagrizaju starije korijenje i jedu koru na korijenovom vratu. Napadnute biljke kržljave i nakraju ugibaju.
Lisne uši	Javljaju se u toplo godišnje doba. Njihovom širenju odgovara suša. Postoje zelene, žućkaste i crne lisne uši koje u jesen imaju krila. Sišu lišće na kojem se javljaju ružne mrlje. Lišće zakržlja , a često uginu i mladi izboji. Na njihovim izmetinama često se razviju crne gljivice.
Gusjenice sovica	Nalaze se u tlu i stvaraju rane na korijenovom vratu i na korijenu. Gusjenice drugih leptira uništavaju lišće, peteljke, pupove i cvjetove.
Štitasta, vunasta i krvava uš	Štetu čine sisajući na granama, grančicama, izbojima, lišću i korijenu. Mlade štitaste uši su pokretne, dok su starije nepomične ispod čvrstog štita. Krvave i vunaste uši su čitavog života pokretne. Njih obavija, više ili manje, pahuljasti voštani ovoj nastao od njihovih izmetina.
Puž golać i puž staklenika	Čine štetu struganjem i proždiranjem pa prave rupe na mladim biljkama. Za vrijeme vlažna i hladna vremena prepoznat ćemo ih po sjajnim tragovima sluzi. Vlažno vrijeme podstiče njihovo razmnožavanje. Oni se hrane noću a danju se skrivaju u tlu ili ispod biljnih posuda.
Grinja (crveni pauk)	Prostim okom se gotovo ne može uočiti. Dug je svega 0,5 mm. Boje su mu: zelenožuta, žuta, narandžasta ili crvena. Štetu čini sisanjem, najčešće sa donje strane lista. Oštećeno lišće, odnosno iglice prepoznaju se po mnogim sićušnim pjegicama, lišće zatim mijenja boju, postaje mutnozeleno, sivozeleno, onda požuti, posmeđi i otpadne. Niska vlažnost zraka pogodna je za širenje crvenoga pauka. Posebno napada smreku, borove i borovicu. Brzo se širi na susjedne biljke. Ako se štetnik istrese na čisti bijeli papir izgleda poput praha.
Bijela muha (štitasti moljac)	Ovo je srodnik lisnih i štitastih uši. Izvana je nalik na male bijele moljce. Imaju 4 bijela krila, a tijelo im je pokriveno bijelim voštanim izlučinama. Štetu čine sisanjem sa donje strane lista. Pogoduje im suho, toplo vrijeme. Vrlo brzo se razmnožavaju.

Prava pepelnica	Ova gljivica najčešće prevlači gornje strane listova manje-više jednakomjernom bijelom brašnatom prevlakom. Ona oduzima biljci hranu i time ga jako ošteti jer lišće zakržljava, a biljka zaostane u rastu.
Lažna pepelnica	Ova gljivica najčešće prevlači donje strane listova prljavobijelom prevlakom. Na gornjoj strani lista javlja se, uglavnom, samo žutosmeđe mrlje.